Sakralna arhitektura

U periodu između 1931-39. arhitekta Tabaković je za Srpsku pravoslavnu crkvu projektovao više hramova: crkva Preobraženja u Horgošu (1931-36); crkva Uspenja u Ruskom Selu (1934.); crkva Uspenja u Stajićevu (1935.) i crkva Vasilija Ostroškog u Vojvodi Stepi (1939.). Kao uzor Tabaković je odabrao arhitekturu Moravske škole (XIV vek) modernizujući je kroz originalne kombinacije shema prostora i obavezno prisutne centralne kupole. Osnove Tabakovićevih crkava variraju, od trikonhosa (Rusko Selo) do plitkih pevnica karakterističnih za sakralnu arhitekturu Podunavskih zemalja. Odatle potiču i kule-zvonici iznad zapadnog dela hrama. Kao građevinski materijal Tabaković primenjuje opeku autentičnog, lokalnog porekla, povremeno dekorativno slaganu po uzoru na vizantijski način gradnje.

Kombinujući različite uticaje iz istorije arhitekture pravoslavnih hramova Tabaković je stvorio autorski prepoznatljiv tip crkve građene opekom sa centralnom kupolom i zvonikom na zapadu, koji se kroz obnovu nacionalnog stila potpuno uklapao u međuratnu sakralnu arhitekturu.