U gradnji Molnar pokazuje već razrađene koncepcije gradskih, panonskih kuća. To su prostrane, uglavnom spratne kuće stambeno-trgovinske namene sa dužim dvorišnim traktovima, nenametljivim i skromnim stilskim osobinama koje se, kako ćemo videti, razlikuju uglavnom u primeni fasadnog ukrasa. Do ulice su smeštene sobe, prema dvorišnim traktovima su kuhinje, ostave, terase.
Na osnovu do danas dobro očuvanih objekata možemo uočiti jedinstvene stilske osobine, ili pre lokalne varijante stila građenja građanskih kuća srednje Evrope. (Jednostavne građanske kuće koje su tokom druge polovine XIX veka podizane širom naseljenih mesta Vojvodine, po detaljima ukrasnog repertoara, uglavnog lociranog oko otvora i venaca, mogu se promatrati kroz dve osnovne i najčešće prisutne koncepcije.
Prva je klasicistička, zasnovana na čvrstoj organizaciji otvora i ukrasa koji je, po pravilu, pravougaonog oblika i horizontalnog položaja. Druga koncepcija više računa na vertikalnu podelu fasade, ukras je bogatiji i plastičniji, uvek jednoobrazni i kalupski ali sa znatno više detalja te nešto bogatijim izborom materijala. Ova lokalna varijanta gradnje mogla bi se uslovno nazvati romantičarskom, a prisutnija je na bogatim prizemnim kućama podizanim u poslednje dve decenije XIX veka od strane lokalnih majstora-graditelja. Pored vremenske razlike nastanka od par decenija, razlike su i u socijalnom poreklu poručilaca i namenama izgrađenih objekata. Kuće iz prve stilske grupacije bile su uglavnom poručivane od trgovaca koji su gornja postrojenja koristili za svoje domove a prizemlja za posao i trgovinu. Dvorišni delovi korišćeni su u takvim slučajevima kao magacini ili manje zanatske radionice.
Kuće romantičarske stilske varijante češće su prizemne i obično su podizane za bogatije stanovništvo što se sa sela doseljavalo u grad, a na neki način želelo da ostane na neki način u vezi sa svojim prethodnim staništem. Zbog toga one prostornom koncepcijom i slobodnijim ukrasnim podsećaju na bogate seoske kuće i korišćene su isključivo za stanovanje i skladištenje poljoprivrednih proizvoda. U kasnijim godinama u dvorištima su često organizovane radionice i manja zanatska postrojenja. Ponekad su i njih podizali gradski trgovci, ali isključivo kao stambene kuće na tadašnjoj periferiji grada. Velike drvene kapije čuvale su mir i privatnost svojih korisnika, a široki ajnfort prolazi služili su za pristup kolima i kočijama).
Preko Molnarevog graditeljskog opusa građanskih kuća možemo pratiti i razvitak stambene arhitekture na domaćim prostorima, pošto se njegove kuće mogu svrstati u obe graditeljske varijante druge polovine XIX veka: klasicističku i romantičarsku.