Graditelji obnove

Posle rušenja grada tokom bombardovanja 11. i 12. juna 1849. veći deo Novog Sada, njegovih građevina, privatnih i javnih, veći deo crkava svih konfesija uništen je ili znatno stradao. Po tadašnjim zapisima od postojećih 2812 zgrada posle bombardovanja i požara ostalo je svega 808 sačuvanih objekata. Zajam koji je ubrzo odobren iz Beča za obnovu grada doprineo je da se Novi Sad ponovo izgradi i popravi. Između 1850-1853 u grad su u potrazi za poslom stigli baumajsteri (zidarski majstori) iz čitave Monarhije. Bili su to graditelji osposobljeni za podizanje kuća za građanstvo. Po obavljenom poslu oni su iz grada otišli i njihovog pomena nema u arhivskoj građi posle 1860. Najzaposleniji baumajsteri bili su Andreas Haner, Laurencijus Fojhtner, Anton Lesmajster, Teodot Šift, Jozef Kimnah i drugi, većinom nemačkog porekla. Oni su podigli ili obnovili veliki broj građanskih kuća u samom centru Novog Sada koje su zamenile prvobitne, obično skromne kuće sa doksatima i drvenim stepeništem u orijentalnom stilu. Tako je centar grada od skromnog poluorijentalnog mesta, postao manja srednjoevropska varoš. U poslednjim decenijama XIX veka pojavio se veći broj domaćih majstora i graditelja: Jozef Cocek, Martin i Sebastijan Sotić, Franc i Karl Lerer, Stevan Frank, Vilmoš Linarić i drugi.