Pavle Cocek

Pavle Cocek (Novi Sad, 19. VI 1904 – SSSR, 1947) poslednji je u nizu graditelja iz poznate novosadske porodice koja je generacijama davala priznate neimare. Rođen u Novom Sadu, Cocek je završio studije arhitekture u Budimpešti i Beču da bi se u Novi Sad vratio početkom četvrte decenije i postao jedan od najtraženijih gradskih arhitekata. Gradio je uglavnom višespratne stambene zgrade za najam. Samo je tokom 30-ih podigao preko dvadeset stambenih zgrada od dve do četiri etaže. Cocek je gradio u jednostavnom bezornamentalnom stilu bliskom graditeljstvu evropskih provincija iz druge polovine četvrte decenije. Bio je suvlasnik građevinske firme „Cocek i Rajman“ koja se, pored visoke gradnje, bavila i drugim poslovima. Za grad je Cocek tokom 1937. izveo neke od segmenata urbanog mobilijara koji su i danas prisutni na novosadskim ulicama (oglasne stubove, parterna uređenja ulica i sl.). Cocek je autor zgrade Mađarskog pevačkog društva (Partizan 2) u ulici Uroša Predića (1936), manjeg naselja sa prizemnim porodičnim kućama na kraju Ćirpanove ulice (1936-1937), zgrade Katoličke crkvene opštine, danas Kulturnog centra u Katoličkoj porti (1939) i više industrijskih objekata. Od mnogobrojnih višespratnih stambenih objekata izdvaja se zgrada u ulici Žarka Zrenjanina iz 1938. Pavle Cocek je umro u zarobljeništvu, negde u Rusiji. Kenotaf mu se nalazi na Katoličkom groblju u Novom Sadu.