Mihajlo Plavec

Mihajlo Plavec (Bački Petrovac, 3. VII 1879 – Novi Sad, 15. XII 1944) rođen je u Bačkom Petrovcu u zanatlijskoj porodici graditelja – tesara. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mestu, a srednju, Evangelističku gimnaziju, u Servašu, u Mađarskoj. U periodu od 1907. do 1912. studira arhitekturu u Budimpešti. Po okončanju studija, kao projektant, učestvuje u gradnji vojnih kasarni u Erdelju. Tokom I svetskog rata nastavlja da radi za potrebe vojske. Nakon rata dolazi u Novi Sad gde se zapošljava u Građevinskom odeljenju Gradskog poglavarstva. Tokom 1923. kao samostalni ovlašćeni graditelj osniva građevinsko preduzeće zajedno sa inž. Aleksandrom Šumaherom. Preduzeće se uspešno bavilo širokim spektrom graditeljskih i inženjerskih delatnosti. Plavec uglavnom projektuje prizemne kuće i manje stambene zgrade i fabrička postrojenja. Tokom 1929. Plavec pobeđuje na konkursu za izgradnju rimokatoličke crkve na Telepu, koja je podignuta i osvećena 1931. Po ugledu na nemačku sakralnu arhitekturu, Plavec je crkvu posvećenu sv. Elizabeti izveo u crvenoj opeci, što nije umanjilo monumentalnost hrama. Crkva na Telepu jedna je od najlepših sakralnih objekata koji su podignuti između dva svetska rata na području Vojvodine.

Graditeljski opus Mihajla Plaveca, nastao tokom četvrte decenije, nije u dovoljnoj meri istražen. Zna se da je projektovao i gradio još neke od crkava, uglavnom za evangelističku konfesiju. Od važnijih objekata koje je arh. Plavec projektovao treba pomenuti vilu u ulici V. Stajića i zgradu Mađarskog doma u Novom Sadu, kao i zgradu gimnazije u Bačkom Petrovcu.