Milan Sekulić

Milan Sekulić (Sremska Mitrovica, 7. III 1895 – 1970, Beograd) po završetku gimnazije u Novom Sadu 1913. odlazi na studije u Budimpeštu, kao stipendista Tekelijuma. Na Građevinskom odseku Tehničkog fakulteta 1914. završava prvu godinu studija posle čega je mobilisan. Nakon okončanja I svetskog rata vraća se u domovinu, a potom ponovo u Budimpeštu gde avgusta 1919. dobija diplomu svršenog arhitekte. Vraća se u Novi Sad 1920, ali ostaje kratko da bi već iduće godine prešao u Beograd, u privatno građevinsko preduzeće „Pionir“. Tu je projektovao manji broj zgrada od kojih se ističe stara zgrada lista „Politika“ iz 1921. U jesen iste godine, zajedno sa arhitektom D. Brašovanom, osniva projektni biro „Arhitekt“ koji deluje do 1924. Zajedno su projektovali i gradili zgrade Eskontne banke u Nušićevoj i Ruskog cara u Knez Mihajlovoj, palatu porodice Bajić u Uzun Mirkovoj 5 i dr. Po napuštanju „Arhitekta“ osniva privatno preduzeće pod svojim imenom koje je aktivno do 1927. Sekulić se uglavnom bavio izvođenjem visokogradnje, te podizanjem industrijskih objekata i silosa. Podigao je preko 200 objekata u Beogradu, Novom Sadu, Šapcu, Smederevskoj Palanci, Smederevu, Bijeljini i dr. Od osnivanja je član Grupe arhitekata modernog pravca (1928-1934).

U Novom Sadu Sekulić je projektovao i podigao stambeno – poslovnu palatu „Croatia“ na bulevaru, a kao izvođač radio je na više objekata: Radničkoj i Trgovačkoj komori i Banovinskoj palati. Njegova građevinska firma je maja 1947. nacionalizovana, a on postavljen za direktora novoosnovanog građevinskog preduzeća „Rad“, gde ostaje do kraja te godine. Tokom 1948. osuđen je od nove, komunističke vlasti zbog navodne privredne sabotaže. Na robiji Sekulić je bio do 1951. kada je pomilovan, a tokom 1954. je i rehabilitovan i vraćen na mesto direktora „Rada“. U Institut u Vinči prelazi 1956.